B E L E T R A

Nikola Petković u NL o zbirci PROFESIJA: PASSENGER N. Milijić

2010-09-25T06:54:00.000-07:00

@font-face { font-family: "Cambria"; }p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal { margin: 0cm 0cm 10pt; font-size: 12pt; font-family: "Times New Roman"; }div.Section1 { page: Section1; } Nela Milijić. Profesija: passenger, Zagreb: Lunapark, 2009. Piše: Nikola Petković za NLOpsežna knjiga (cca. 150 str.) Nele Milijić koja (ose)bujnim apelom ukazuje na (izvan)tekstualnu veličinu autoriteta

Tomaž Šalamun: Jona

2010-05-28T09:23:00.001-07:00

kako zalazi sunce? kao snijeg kakve je boje more? široko jona jesi li slan? slan sam jona jesi li zastava? zastava sam sve krijesnice počivaju kakvo je kamenje? zeleno kako se igraju psići? kao mak jona jesi li riba? riba sam jona jesi li morski ježić? morski ježić sam čuj kako šumi jona je ako srna trči kroz lugove jona je ako gledam goru kako diše jona su sve kuće čuj kakva duga? kakva je

Tomica Bajsić: Čovjek je pao na ulici od crvene kuge

2010-05-28T09:15:00.000-07:00

Ivana! sagradit ću ti kuću od pigmentiranog brazilskog drva (to je drvo koje ne gubi borbu s vremenom) kuću bez tvrdih kutova u jednoj staroj luci iz doba zlatne groznice (u potrazi za zlatom sve je dozvoljeno) to je mala kolonijalna luka sa tri crkve: jedna je crkva crnih robova, druga slobodnih mulata a treća je crkva bijelih zemljoposjednika – ime te luke je Paratí!

Dora Kinert Bučan i Sibila Petlevski u užem izboru za roman godine

2010-05-27T19:27:00.000-07:00

Žiri književne nagrade roman@tportal.hr odabrao je pet naslova koji ulaze u finale natječaja za najbolji domaći roman objavljen u 2009. godini. Od 53 knjige prijavljene na natječaj, tportalov žiri u sastavu: Katarina Luketić (predsjednica), Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić, Igor Mandić, Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić suzio je izbor na pet naslova. Svaki od članova žirija

Rainer Maria Rilke: Orpheus. Eurydike. Hermes

2010-05-27T11:58:00.000-07:00

Das war der Seelen wunderliches Bergwerk. Wie stille Silbererze gingen sie als Adern durch sein Dunkel. Zwischen Wurzeln entsprang das Blut, das fortgeht zu den Menschen, und schwer wie Porphyr sah es aus im Dunkel. Sonst war nichts Rotes. Felsen waren da und wesenlose Wälder. Brücken über Leeres und jener große graue blinde Teich, der über seinem fernen Grunde hing wie Regenhimmel über einer

Rainer Maria Rilke: ORFEJ. EURIDIKA. HERMES

2010-05-27T11:47:00.000-07:00

To čudesan je bio rudnik duša. Ko tihe žice srebra one išle su kroz tminu poput žila. Među korijenjem krv je izvirala, što odlazi k ljudima, i teška kao porfir izgledala u tmini. Ničega drugog nije bilo crvenog. Hridine tu su bile i šume bića lišene. Mostovi nad prazninama i ono veliko i sivo slijepo jezero što visjelo je iznad svog dalekog dna ko kišno nebo ponad krajolika. A među livadama,

Ivana Bodrožić: *** /Ružmarin koji raste uz zid kuće/

2010-05-21T08:42:00.000-07:00

Ružmarin koji raste uz zid kuće Mali grob sa kamenim križem negdje u Imotskom Mirisne muške ruke s mekim dlačicama Neodgodiva želja za kloriranim bazenom Djeteta iz ravnice koje ne poznaje more Misao pred spavanje kao posveta smrti Kolone bezubih žena s maramama na glavama I bezube djece isto, ali bez marama Sada dolazi san, ponekad kao oslobođenje Ponekad kao ne Marcipan iz Njemačke i kožna

Marija Andrijašević: idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade

2010-05-21T08:34:00.000-07:00

koja neugodnost. dobar dan. dobar dan. kako ti mama? kako ujak? kako teta? kako dugmad na košulji? ajde, saberite se, vi ste samo prodavačica. ja ne mogu voditi takve razgovore. zašto želite znati išta o meni? a bilo mi je neugodno. ne volim neparne brojeve. stara je rekla tri jaja, a mi više nismo siromašni. dajte mi deset jaja. ma dajte vi meni trideset jaja. i ova marmelada od četiri kile,

Danica Vukićević: *** /Putovala sam zatvorenih očiju/

2010-05-21T05:52:00.000-07:00

Putovala sam zatvorenih očiju Sva zla, sva u cveću Ova voda ispod mene Tiha i tamna, uvek se šunja obalom Putovala sam u mraku, u glavi, u koži Uporna kao pogled ludaka Sva zla, sva u cveću Mislila sam: Neka bude bilo šta Ovde sam, deli me tanko drvo Od dna, i od lica neba U senci Hrabrila se, huškala otkucaje srca - Rasprsla se gola zvezda U praznini Preuzeto iz Antologije srpske urbane

Olja Savičević Ivančević: Dosta je cinizma, trebamo idealiste

2010-05-21T05:12:00.000-07:00

Kaštelanska spisateljica predstavlja prvi roman ‘Adio kauboju’ na Bookvici u Quasimodu Kaštelanska spisateljica Olja Savičević-Ivančević lansirala se na nacionalno književno nebo nagrađenom zbirkom priča “Nasmijati psa”. Poslije toga uslijedile su književne večeri, putovanja, antologije, kolumne, stipendije, pa i zbirka poezije, a u knjižarama je njezin prvi roman “Adio kauboju”, balada iz

Razgovor sa Slobodanom Tišmom: Kralj šume u transu rock’n’rolla

2010-05-20T11:03:00.000-07:00

Razgovarao Jadran Boban (Preuzeto iz Zareza br. 146 od 13.1.2005.) Glazbenik, književnik i nekadašnji član poznate subkulturne umjetničke grupe KÔD iz Novog Sada govori o okupljanjima benda Luna, svojim knjigama i novosadskoj alternativnoj umjetničkoj sceni Na Exit festivalu u Novom Sadu ovog su se ljeta, nakon više od dvadeset godina, ponovo okupili Jasmina Mitrušić-Mina, Zoran

Danijel Dragojević: DUBOKO

2010-05-20T04:30:00.000-07:00

Imam riječ duboko. Imam i druge riječi. Ali riječ duboko, ona je umorna, umornija od drugih. Ona mi kaže učini nešto za mene, izvuci me iz mene ako sam u sebi, izvuci me iz tebe ako sam u tebi, izvuci me iz bilo gdje ako sam bilo gdje, izvuci me, pa da svanem, da se nasmijem i rasprostrem kao ovaj zeleni otok koji je došao do površine ravno s dna i ti po njemu sada hodaš. (Preuzeto iz separata

Ljerka Mifka: PIRAMIDA

2010-05-14T11:21:00.001-07:00